Prije 5000 godina u Europi su živjeli ljudi kamenog doba koji su kao lovci i sakupljači prolazili brežuljcima i nizinama kontinenata te njegovim otocima. Jeli moguće da su se krečući slijedili raster koji se širi preko cijele površine zemaljske kugle ? Pojedini geolozi i fizičari mišljenja su da ima dovoljno indicija koje potkrepljuju ovu zapanjujću tvrdnju.
U Junu, 1921. britanski fotograf Alfred Watkins tražio je na svojoj zemljopisnoj karti
najkraći put do nekih megalitskih umjetnički povijesno vrijednih građevina Engleske. Htio je napraviti fotoseriju. Kad je ta mjesta označio kružićima, ostao je zabezeknut, sva povijesna mjesta ležala su točno na jednom pravcu protežući se nekih 100 kilometara. Još je nešto
primijetio kad je jašući na konju s kompasom u ruci obilazio ta mjesta. Spomenuti se pravac protezao kroz crkve i kapele. Je li taj poredak možda slučajno takav !? Watkins je istraživao dalje te je otkrio da su se prije širenja kršcanstva upravo na tim mjestima nalazila poganska kultna mjesta.
ZEMLJOPISNA PAUKOVA MREŽA
Još je 1909. godine, astronom Norman Lockyer naišao na neobične geometrijske veze između antičkih svetišta. Zanimljivo je to što se čini da je vrh toga geometrijskog lika Stonehenge, divovski kružni spomenik od kamena na jugu Engleske.
Slijedeće sjecište bilo je južnije smješteno kultno mjesto Grovely Castle, a potom Old Sarum. Oni su zajedno tvorili pravi jednostranični trokut. Tek se nakon toga u slijedećim desetljećima u cijeloj Europi otkrivalo sve više takvih zamišljenih pravaca koji povezuju svetišta. Kakvim načinom orijentiranja i zašto su ljudi kamenog doba rasprostrli takvu kultnu "mrežu" preko Engleske, to i dalje ostaje zagonetkom.
MEGALITI BRITANSKOG OTOČJA
Britansko otočje prepuno je uspravnog kamenja, kamenih krugova i drevnih megalita; Avebury Henge u Wiltshireu, Rollright Stones u Oxfordshiru, Long Meg and Her
Daughters u Cumbriji, Callanish on Lewis na Zapadnom otočju, Longstone, jedan od nekoliko stojećih kamena na Dartmooru, i ring of Brodgar u Orkneyju tek su neki od njih. Međutim, ni jedan nije toliko poznat i toliko tajanstven kao Steonehenge, koji se nalazi na osamljenoj salisburškoj nizini.
Rollright Stones Callanish on Lewis
Avebury Henge
Long Meg and Her
Stonehenge se sastoji od dva kruga : onaj vanjski je od stupova kamenja koji su prije podupirali nadvoj (ostalo ih je samo šest), a unutarnji od plavog kamena. Unutar tog kruga nalaze se dva niza uspravnog kamenja u obliku konjske potkove. Vanjski je niz od kamena pješčenjaka, dok je unutarnji od plavog kamena. Nijedan od nizova u obliku konjske potkove nije potpun. Neko je kamenje palo, a neko je nestalo. U unutarnjoj potkovi nalazi se samo jedan kamen slomljen napola, koji se naziva Altarov kamen, a oko vanjskog kruga nalazi se prsten od 56 rupa koje se nazivaju Aubreyine rupe. Nekih 80 metara od Altarova kamena nalazi se Heel Stone. Kamen pješcenjak od kojeg je načinjen vanjski krug Stonehengea, potječe iz okolice, a za plavi kamen se vjeruje da je na neki način dopremljen iz Prescelly Mountainsa, daleko na jugozapadu Walesa. Prema radikalnijem mišljenju isprepletenom legendama, donijet je u Wiltshire iz Irske čarobnom moći čarobnjaka Merlina, a u Irsku su ga iz Afrike donijeli divovi !
KAKO SU SE PREVOZILI GOLEMI KAMENI BLOKOVI ?
U Europi je poznato više od 600 megalita ili menhira. Oni su djelomično golemih dimenzija. Primjerice, Brise" u Locmariaqueru u sjevernofrancuskoj Bretanji bio je nekad visok vjerojatno 50 metara i težio je oko 340 tona. Potres ga je prije mnogo vremena srušio i on se raspao na četiri djela. U obližnjem Carnacu više od tri tisuće kamena tvori duge nizove koji strše iznad horizonta.
Kako su se prevozile ove goleme mase ? Neki zanastvenici zastupaju mišljenje da je to bilo moguće zbog levitacije, dakle lebdenja, paranormalnog fenomena pri kojem se predmeti uz pomoc duhovnih sila oslobadaju sile teže. Možda to i nije neko prihvatljivo objašnjenje ali istina je da su se za gradnju Stonehengea golemi plavi kameni komadi prevozili po 200 kilometara od udaljenih brda Prescelly u Wales sve do gradilišta u Salisburyu. Ipak se radi o kamenim gigantima teškim 4,5 tone. Kako megaliti i kameni krugovi koji se uglavnom mogu naći na europskoj obali Atlantika pripadaju najstarijim građevinama čovjecanstva, pitanje kako su ih prevozili nije toliko relevantno kao zagonetka koju nitko još nije uspio odgonetnuti, koja im je bila svrha ?
ŠTO JE BIO STONEHENGE ?
Veliki zagonetni kameni krug Stonehenge u engleskoj grofoviji Wiltshire sjeverno od Salisburyja. Stonehenge se smatra svetištem, ali se nagađa nije li bio i u službi
astronomije. Rašireno ali sasvim pogrešno je vjerovanje da su Stonehenge sagradili druidi. Zapravo je Stonehenge napravljen prije otprilike 4000 godina, u neolitiku, za
vrijeme mlađeg kamenog doba. Time se isključuju Rimljani kao graditelji jednako kao i Kelti, koji su se tek u 6. st. pr. Kr. pojavili u Engleskoj. Prema tome, tvorcima Stonehengea smatraju se nepoznati narodi koji nisu znali ni čitati ni pisati. Otada je nekoliko puta prepravljan, najnovije je preuređenje bilo 1400 godine pr. Kr., u ranome brončanom dobu, kad je dobio današnji nepotpuni oblik. Toliko se sigurno zna, ali je mnogo neizvjesnija točna namjena ovog zdanja koje izaziva strahopoštovanje. Čemu je takva građevina služila ljudima neolitskog doba koji ne samo da nisu poznavali astronomiju, i tajne svemira već nisu niti znali pisati !? Je li Stonehenge bio Sunčev hram, Mjeseceva zvjezdarnica, vrelo isceliteljske energije, vanzemaljski spomenik !?
Postoji o tome mnogo teorija, od onih tajanstvenih do apsurdnih. Puno je toga napisano o navodnom poistovjecivanju kamenja s božanskim događajima, što dovodi do mogućnosti da je Stonehenge složena astronomska zvjezdarnica. Stonehenge je geometrijski i astronomski točno usmjeren, pa tako sliči mnogim drugim kamenim tvorevinama kojih još ima u Europi. Tajanstveni graditelji megalitskih krugova trebali su biti sjajni astronomi. Kameni za markaciju, skele i urezi u brdima, sve to postoji i uz njihovu pomoć mogle su se promatrati zimska i ljetna ravnodnevnica te kretanja zvijezda. Primjerice, istina je da se crta izmedu Heel Stonea i Altarova kamena podudara s mjestom izlaska sunca za ljetnog suncostaja. U svakom slučaju, kao što su istaknuli Janet i Colin Bord u knjizi Drevne tajne u Britaniji, nedavno su istraživaci pronašli nedostatke tih poistovječivanja, pa bi stoga trebalo nanovo
razmotriti ovu mogucnost.
PRIRODNA ENERGIJA
Potpuno različita teorija o namjeni Stonehengea potječe iz narodne predaje koja tvrdi da, poput ostalih megalita, njegovo kamenje ima iscjeliteljsku moć. To je uvjerenje
dokumentirano još u dvanaestom stoljeću, u knjizi Geoffreya iz Monmoutha Povijest britanskih kraljeva. Nadalje, za vrijeme istraživačkog programa Zmajev projekt, koji je 1978. godine, započeo istraživač Zemljine energije Paul Deveraux, prikazano je da barem jedan od uspravnih kamena Rollrighta u Oxforshireu pokazuje brze fluktuacije magnetske energije i jako magnetsko polje. Zanimljivo je da su ljudi slomljenih udova stoljećima posjecivali Rollright Stones, vjerujući da će im kamenje pomoći, a današnja bolnička terapija otkrila je da elektromagnetizam ubrzava postupak zacjeljenja slomljenih kosti.
Rollright Stones
Je li i to tek slučajnost ? Možda su te sile bile poznate graditeljima Stonehengea i ostalih megalitskih zdanja, pa su ih za tu svrhu podignuli na mjestima djelovanja Zemljine prirodne energije. I opet, Zmajev projekt je pokazao da su mnogi megaliti smješteni na mjesta s geološkim poremećajima, ili u njihovoj blizini, poput tektonskih intruzija ili radioaktivnih područja. Pri razmatranju Zemljine energije, neizbježno se dolazi do zmajevih linija, ravnih zamišljenih crta koje spajaju prethistorijske i pretkršcanske spomenike, sveta mjesta i drevna magična područja i koje vizualno ocrtavaju gustu mrežu podzemnih kanala zemljine energije. Iako je tu ideju prvi put ozbiljno primijenio na britansko otocje 1921. godine istraživacki amater Alfred Wtkins, u Kini je stvarnost lung meia ili "zmajevih tragova" (što je i nadahnulo naziv Devereuxova projekta) prihvacena već stoljecima. I ne samo to; ta ideja daje intrigantnu paralelu sa shvaćanjem o energetskim točkama koje su temelj akupunkture, još jedne drevne kineske tradicije. Na Zapadu, tema o Zemljinoj energiji još uvjek potiče kontroverzne stavove, ali više nema sumnje u njezino postojanje ni snagu. Jedno snažno iskustvo o njezinu djelovanju doživio je zapanjeni mladić William Lincoln 25. Augusta, 1974. godine, navečer. On i trojica prijatelja ušli su u prsten koji su tvorila stabla bukve oko okrugla drevnog nasipa koji se zove Chanctonburry Ring, sjecišta pet energetskih linija na vrhu brežuljka Washington, West Sussex,
kad ga je iznenada neka nevidljiva sila podignula u zrak više od metra. Tamo je ostao barem 30 sekundi, lebdeći vodoravno i urlajući od straha, a zatim je pao na zemlju. Moglo bi to biti samo sjećanje o snazi prošlosti koja se ponekad javlja cak i u sadašnjosti.
Nema komentara:
Objavi komentar