MAGIJA I UVOD U NJEN SVIJET

 

Ova je tema možda malo komplicirana, ali zasigurno je zanimljiva kako mladima tako i starijima. Kada se govori o velikim misterijima svjetske povijesti, one se dijele na zapadnjacke i istočnjačke. Zapadnjačkim se ritualima pri tome uvijek pripisivala izvjesna nedokučiva mističnost, a vrlo često i praksa crne magije. Zašto su se u srednjem vijeku proganjale vještice, čarobnjaci i općenito oni koji su se bavili prirodnim liječenjem ? Srednjevjekovna je alkemija preteća današnje kemije i medicine a inače je tumačenje i hvatanje u koštac sa neobjašnjivim oduvijek golicalo čovjekovu maštu... Ali misteriji svijeta ne postoje samo u prošlosti, možda će Vas zanimati da je možda čak i nedavno rođen pojam "Tehno-mit" koji objašnjava novonastale trendove i neobjašnjive pojave, kao što su pojava vanzemaljaca, misteriji pentagona, djeca sa parapsihološkim i psihokinetickim močima. Ali u svijetu magije samo su nekim znalcima i odabranima poznate prave i istinske činjenice o svijetu. To je jedno od najstarijih vjerovanja koje postoji u narodu. Oni, svoje tajne prenose na nove generacije samo u usmenom obliku. Kultovima i bratstvima, mogu pristupiti samo odabrani i tako dobiti uvid u tajnu života i tajne nauke tih bratstva. Samo odabrani imaju pristup tim tajnama i zbog toga mogu ovladati snagom magije te ju primjenjivati.

Kulture u kojima se takvo znanje prenosilo sa generacije na generaciju u prvom redu su postojale u srednjem vijeku. One su se međutim zadržale do današnjih dana, i to u krugovima koji djeluju tajno, u nekim starim kulturama i bratstvima. Magija počiva na predodžbi da je sve u svemiru prožeto transcendentalnom energijom. To znači da je dakle magija kao takva, sposobnost nekih ljudi da utječu na tu snagu, da upravljaju njome te da ju koriste za dobro ili za zlo. Ali zapravo znamo da je uobičajeno da se magija i njeno djelovanja smatra praznovjerjem ! Istina, ali suvremena parapsihologija podastrla je dokaze kako je djelovanje magije zaista moguće, ali naravno rijetko i samo pod određenim uvjetima. Vjerovanje u magično temelji se i na čovjekovom praiskustvu s pojavama kao što su telepatija, vidovnjaštvo, proricanje buducnosti te neobjašnjivo djelovanje na daljinu.

POJMOVI MAGIJE

U sklopu magije, vezano je mnogo pojmova, kao što su predmeti obožavanja, rituali, preobrazba, religija i čarobnjaštvo.

·  Fetiši

Čarobnjačke snage se mogu prenijeti i na predmete te ljudske ili životinjske figurice. Naravno u takvim predmetima snaga magije može biti pozitivna ili čak i negativna. Takve predmete zovemo Fetiši, odnosno predmeti koji se koriste u čarobnjačkim radnjama, a imaju važnu ulogu. Takvi predmeti i figurice mogu postati izvor nadnaravnih sila. Pomoću fetiša možemo se obraniti od uroka, ali isto tako možemo baciti zle cini na druge. A isto ako takvi predmeti mogu biti uzrok nesreća a i prizivati sreću ili naravno nesreću.

·  Ritual

Ritual ili obred najdjelotvorniji je način primjene sila magije. Izraz ritual označava običaj kojim se magija koristi kako bi se stupilo u vezu s nadnaravnim. Ritual čine pojedini običaji, na primjer obred prinošenja žrtve, ceremonije procišcavanja i naravno povezivanje ovoga svijeta sa zagrobnim svijetom. Obično su se takvi obredi tj. rituali, odvijali u tajnosti a smatralo ih se svetim. U kasnijim su se fazama pojedinosti vezane uz obrede počele čuvati i u pisanom obliku. Tako su i nastale knjige vjerskih obreda. Inače kršcanstvo je dosta rano ugradilo Čarobnjačke rituale poganskog prastanovništva. U takve rituale ubrajamo, istjerivanje demona i vragova, crkva je takve rituale prozvala egzorcizmom..

POJAM MAGIJA

Ovako, pojam magija, potječe od imena iranskog plemena Mager, čiji su pripadnici u starom vijeku nastanjivali sjeverozapadni predio današnjeg Irana. Ti su se mudraci posebno bavili tumačenjem snova i astrologijom. Učenjaci su još od srednjeg vijeka koristili izraz čarobnjak (mager) u značenju mudrac. Taj se izraz koristio i za naučnika koji je težio shvatiti sveukupnost svijeta. Ali kasnije se u općoj uporabi, izraz čarobnjak, miješao sa izrazom maleficus (zlocinitelj). Pod utjecajem crkve taj je izraz tada označavao zlog čarobnjaka koji je sklopio savezništvo s demonima. Istaknuti teolog Toma Avinski najodgovornija je osoba za osuđivanje i protjerivanje magije sa strane

crkve. Upravo je on doveo magiju u vezu s vragovima. Prema njegovu shvačanju nije mogla postojati osoba s čarobnjackim sposobnostima, učinci magije mogli su se samo objasniti djelovanjem demona s kojima je čarobnjak sklapao savez da bi se mogao okoristiti njihovim uslugama. Na isti način se shvaćalo gatanje. Koliko nam je poznato i u crkvi su se koristili mistični postupci i obredi, zašto se njih nije smatralo demonskim ? Takve su se postupke naime kršcanski teolozi trudili odjeliti od čarobnjaštva. Proroci su se bavili gatanjem dok su svečenici rabili sakramente kao sredstvo magije. U kršcanstvu su se molitve koristile kao čarobne formule a relikvije kao amajlije, biblijske knjige i psalmi koristili su se kao obrana od sila magije i primjenjivali su se pri istjerivanju duhova. Čarobnjaštvom su se služili svečenici a čak i pape u srednjem vijeku. Ali zapravo između čarobnjaštva i religije postoji uska povezanost samo što je čarobnjak aktivniji u ophodenju s nadnaravnim silama nego što je to uobičajeno za religiju.

OBREDI I VJEROVANJA

Šamani i pripadnici neciviliziranih naroda još i dan danas pri magijsko - vjerskim obredima koriste fetiše i najrazličitija čarobna sredstva. U zapadno-afrčckom Beninu postoji djagli - voodoo s obredima pri kojima se koriste lubanje majmuna i pasa, a zanimljivo je da se takve lubanje mogu kupiti na sajmu. Inače je još u antičko doba čaranje slikama igralo važnu ulogu u čarobnjaštvu. To se u stvari posebno odnosilo na zle čini kao i na ljubavne čini. Pri tom najcešce voštane figurice predstavljaju osobu na koju se magijom želi djelovati. Dosta su stare legende o probušenim voštanim figuricama koje su navodno izazvale nečiju bolest ili smrt. Te su legende bile proširene po cijelom zapadu. Priče o antičkim čarobnjacima pridonijele su shvaćanju čarobnjaka kao tajnovite osobe. Poznata je priča o slavnom Apolonu iz Tijane koji je u 1. stoljecu živio u kapadokiji. U Korintu je Lamija (vampirica) željela ubiti Menipa, Apolonova učenika. Priča se da ju je Apolon učinio potpuno bezopasnom. No čarobnjaci i čarobnjaštvo s vremenom su doživjeli zanimljiv kulturno povijesni razvoj. Čarobnjak je prešao od plemenskog vrača preko tehnicara i stručnjaka za paranormalne pojave sve do tajanstvenog mistika ezotericnog karaktera. Složeni obredi postali su nezaobilazni, obredna odjeća, i cijeli arsenal kojekakvih predmeta i spravica, magično kamenje, zrcala, amajlije i talismani koji se biraju po bojama i prema simbolima koje sadrže. Sve je to postalo neophodno kako bi se postiglo djelovanje magije. Uzimala su se eterična ulja koja su prema legendama pripadala određenim Božicama i božanskim bićima. Naposljetku nije smjelo nedostajati ni izgovaranja čarobnih formula ili moćnih slogova i imena prilikom izvođenja magije i prizivanja duhova. Duhove se određenim formulama prisiljavalo na poslušnost, morali su se pokazati te dati odgovore na postavljena pitanja.

BIJELA I CRNA MAGIJA

Magija je zapravo neobjašnjivo hotimično utjecanje na prirodu i čovjeka te pripada području proturječnoga i dvoličnoga. Gdje je zapravo pokušaj takva utjecaja moralno opravdan, a kada poprima obilježje opakoga ? Dobri i zli čarobnjacki postupci idu ruku