Pretraži ovaj blog

23. stu 2011.

Krhka lica identiteta

 


Pojam “osoba” uključuje imidž koji čuvamo za sebe. Ideja našeg vlastitog identiteta i statusa u životu duboko je ukorijenjena u našem umu i neprestano utječe na naše odnose s drugim ljudima.
Nepodnošljiva nam je i najmanja riječ koja ugrožava naš vlastiti imidž iako nam ne smeta ako se ista riječ u drugim okolnostima pridoda nekoj drugoj osobi. Ako na hridinama izvikuju psovke ili laskave riječi, i te se riječi kao jeka vrate natrag, to nas neće pogoditi. Ali, da nam netko drugi izvikuje te iste psovke, bili bismo duboko povrijeđeni.
Ako imamo jasnu predodžbu o sebi kao osobi, neprestano ćemo se uvjeravati daje ona priznata i prihvaćena. Ništa nije bolnije od činjenice da sumnjamo u nju. Ali čemu vrijedi taj identitet? Riječ osobnost dolazi od latinske riječi persona, a odnosila se na masku glumca – masku kroz koju (per) je odjekivao glumčev glas (sonat). Glumac je svjestan kako nosi masku,  ali mi često zaboravljamo razlikovati svoju ulogu u društvu od iskrenog  vrednovanja svog postojanja.
Općenito se bojimo pozabaviti sa svijetom ako nemamo referentnih točaka i uhvati nas vrtoglavica svaki put kada se uklone maske i epiteti. Ako više nisam glazbenik, pisac, sofisticiran, zgodan ili jak, što sam ja? Odbacivanje svih tih naziva najbolje je jamstvo slobode. To je ujedno i najfleksibilniji, najbezbriznije i najradosniji način snalaženja u svijetu.
Odbacivanje varki ega ni na koji nas način ne sprječava da čvrsto odlučimo postići ciljeve koje smo si postavili i ne sprječava nas da u svakom trenutku uživamo u bogatstvu našeg odnosa sa svijetom i s drugim ljudima. Učinak je zapravo potpuno suprotan.

Nema komentara:

Objavi komentar