Svako od nas je biće koje je suočeno s bogatstvom raznolikosti koja postoji na ovome svijetu. Ako zanemarimo onaj dio svijeta koji ne poznajemo, ukoliko se usredotočimo samo na onaj dio svijeta s kojim dolazimo u neposredni kontakt i ako se ograničimo samo na ljude koje susrećemo, i dalje nas impresionira raznolikost tih ljudi.
Svako od nas ima kriterije na temelju kojih tumači i procjenjuje ljude koje susreće; kao što i svatko od nas ima svoj sustav vrijednosti u odnosu na koji vrednuje ta svoja tumačenja i procjene. To znači da prema svim ljudima koje susrećemo nužno zauzimamo neki odnos koji može biti neutralan, pozitivan ili negativan, a nekada i ambivalentan. Međutim, samo prema nekima od tih ljudi reagiramo svojim osjećajima, odnosno zauzimamo afektivan odnos.
Potrebno je da napravimo razliku između dva tipa osjećaja. Riječ je o razlici izmedu osjećanja koja su reakcija na ponašanje neke osobe i osjećaje koji su reakcija na biće neke osobe. Ponašanje je ono što netko radi, biće je ono što netko jest. Dobar čovjek može učiniti nešto loše, kao što i loš čovjek može učiniti nešto dobro.
Pošto je ponašanje manifestacija nečijeg bića, onda slijedi da će, statistički gledano, dobar čovjek uglavnom činiti dobra djela, a da će loš čovjek uglavnom činiti loša djela. Mi afektivno reagujemo i na ponašanja i na suštinu nečijeg bića, ličnosti ili osobe.
To znači da mi o nečijoj osobnosti zaključujemo na temelju njenog ponašanja. Međutim, rijetko je nečiji izolirani postupak dovoljan da se zaključi o kakvoj je osobi riječ. Jedan postupak može biti slučajnost, drugi, ponovljeni slićan postupak može biti koincidencija, ali ukoliko osoba i treći put postupi na isti način, tada je jasno da je riječ o ponašanju koje je karakteristično za nju, odnosno o manifestaciji njenog karaktera. Dakle, iza određenog obrasca ponašanja stoji određena karakterna crta određene osobe.
U drugi tip spadaju osobe koje i polije čitavog niza određenih postupaka odbijaju izvuku zaključak o ličnosti druge osobe. U ovu grupu spadaju jako sumnjičave osobe koje polaze od teze da su drugi ljudi loši, tako da im brojni suprotni postupci ne predstavljaju dovoljne dokaze kako bi promijenili mišljenje. Tu su takođe i naivne osobe koje polaze od predrasude da su svi ljudi dobri, tako da im loši postupci drugog nisu dovoljan dokaz da su susreli osobu koja nije dobra.
Koji su Vaši načini i kriteriji da procjenita osobu koju ste tek upoznali, da li donosite zaključke na licu mjesta, ili Vam je potrebno još nekoliko susreta sa istom?
Svako od nas ima kriterije na temelju kojih tumači i procjenjuje ljude koje susreće; kao što i svatko od nas ima svoj sustav vrijednosti u odnosu na koji vrednuje ta svoja tumačenja i procjene. To znači da prema svim ljudima koje susrećemo nužno zauzimamo neki odnos koji može biti neutralan, pozitivan ili negativan, a nekada i ambivalentan. Međutim, samo prema nekima od tih ljudi reagiramo svojim osjećajima, odnosno zauzimamo afektivan odnos.
Prema kojim ljudima nismo ravnodušni?
Pošto afektivni odnos podrazumijeva i odnos zasnovan na neugodnim osjećajima i odnos zasnovan na prijatnim, može se postaviti sljedeće pitanje: “Zašto prema nekim ljudima imamo neprijatna osjećanja, a prema drugima prijatna? ” Odgovor izvodimo iz emocija, prema kojima se prijatna osjećanja osjećaju prema objektu onda kada se procjenjuje da taj objekt potvrđuje neke naše vrijednosti, a neprijatna osjećanja onda kada se procjenjuje da objekt ugrožava neke naše vrijednosti.Potrebno je da napravimo razliku između dva tipa osjećaja. Riječ je o razlici izmedu osjećanja koja su reakcija na ponašanje neke osobe i osjećaje koji su reakcija na biće neke osobe. Ponašanje je ono što netko radi, biće je ono što netko jest. Dobar čovjek može učiniti nešto loše, kao što i loš čovjek može učiniti nešto dobro.
Pošto je ponašanje manifestacija nečijeg bića, onda slijedi da će, statistički gledano, dobar čovjek uglavnom činiti dobra djela, a da će loš čovjek uglavnom činiti loša djela. Mi afektivno reagujemo i na ponašanja i na suštinu nečijeg bića, ličnosti ili osobe.
Dok je, primjerice, ljubav tipično osjećanje koje se osjeća prema nečijem biću, osjećaj ljutnje je, na primjer, tipično osjećanje koje se osjeća prema nečijem ponašanju.
Postoji jasna veza izmedu nečijeg ponašanja i nečije ličnosti. Ljudi odnosno njihovi karakteri, njihova osobnost, njihova narav ili njihovo biće izražavaju se kroz različite oblike ponašanja.To znači da mi o nečijoj osobnosti zaključujemo na temelju njenog ponašanja. Međutim, rijetko je nečiji izolirani postupak dovoljan da se zaključi o kakvoj je osobi riječ. Jedan postupak može biti slučajnost, drugi, ponovljeni slićan postupak može biti koincidencija, ali ukoliko osoba i treći put postupi na isti način, tada je jasno da je riječ o ponašanju koje je karakteristično za nju, odnosno o manifestaciji njenog karaktera. Dakle, iza određenog obrasca ponašanja stoji određena karakterna crta određene osobe.
Pogrešna procjena
Postoje dva tipa pogrešnog procjenjivanja ljudi. U prvi tip spadaju oni koji prebrzo donose zaključke i na temelju nekog postupka ili na temelju nekog dojma donose uopćen zaključak o karakteru druge osobe. Bilo da donosi te zaključke o drugome pozitivne ili negativne, oni nisu zasnovani na dovoljnom broju dokaza.U drugi tip spadaju osobe koje i polije čitavog niza određenih postupaka odbijaju izvuku zaključak o ličnosti druge osobe. U ovu grupu spadaju jako sumnjičave osobe koje polaze od teze da su drugi ljudi loši, tako da im brojni suprotni postupci ne predstavljaju dovoljne dokaze kako bi promijenili mišljenje. Tu su takođe i naivne osobe koje polaze od predrasude da su svi ljudi dobri, tako da im loši postupci drugog nisu dovoljan dokaz da su susreli osobu koja nije dobra.
Koji su Vaši načini i kriteriji da procjenita osobu koju ste tek upoznali, da li donosite zaključke na licu mjesta, ili Vam je potrebno još nekoliko susreta sa istom?
Nema komentara:
Objavi komentar