elite-underground: DOGONI

Zaravan Bandiagare sa stjenovitim grebenom jedna je od najimpresivnijih geoloških pojava i krajobraza u zapadnoj Africi. Zaravan se nalazi u Maliju, južno od starog grada Timbuktua, a uz sami greben koji se proteže

paralelno s rijekom Niger, nalaze se zašticena naselja

Dogona.

Mali (zapadna Afrika)

Bandiagare

Istraživanja svjedoče o naseljenosti ovog područja u kontinuitetu od preko tisuću godina, a prema predaji, sami Dogoni ovamo dolaze u XV i XVI stoljeću iz zemlje Manda. Ovaj mali ratarski narod čine četiri plemena : Aru, Dion,

Ono i Domno. Osim oskudnim ratarenjem, bave se i stočarstvom, tkanjem i lončarstvom. Današnje dogonsko stanovništvo podijeljeno je u male seoske zajednice, koje su opet podijeljene na inneomo (zajednica živih) i innepuru (zajednica mrtvih predaka), a jedna s drugom u neraskidivoj je vezi. Dogoni nemaju pismo u klasičnom smislu riječi, ali zato imaju čitav niz znakova (11.616, od kojih je 266 osnovnih) pomoću kojih se ilustrira

mitološka povijest svijeta i ljudskog roda.

Pomoću ovog osebujnog sustava Dogoni navodno mogu prikazivati ne samo vanjski izgled stvari, već i dinamiku njihova razvoja. U religioznom pogledu glavnu ulogu igra kult predaka, naročito kult Velikog pretka Lebea, praoca sva četiri plemena Dogona. Jednom u 60 godina u okviru kulta predaka slavi se praznik Sigi na kojem se uvijek pojavljuje maska Imina-na.

Inače, Dogoni su poznati po umjetnosti izrade obrednih maski, što je vrlo stara tradicija, zajednička gotovo svim

afričkim plemenima. Dugo su vremena Dogoni smatrani najboljim primjerom primitivnog naroda, ponajviše zato što su, između ostalog zbog teško pristupačnog područja koje

naseljavaju, odolijevali utjecajima izvana. Međutim, istraživanja koja je tridesetih godina ovoga stoljeća započela skupina francuskih istraživača pod vodstvom profesora Marcela Griaulea, otkrila su posve drukčiju sliku.

BLIJEDI LISAC

Profesor Griaule je najveći dio svog života posvetio proučavanju tradicije Dogona. Njegova ustrajnost i predanost bile su nagrađene kada su mu 1946. godine, starješine plemena, prepoznavši u njemu istinskog tragaoca, nakon petnaest godina od početnih istraživanja, odlučili otkriti i ezoterijske aspekte svoje religije.

Za prenositelja svojih tajnih učenja odabrali su slijepog starca Ogotemmelija. Ovaj mudrac je Griauleovom timu istraživača u trideset i tri dana iznio predaje Dogona vezane za stvaranje svemira i povijest ljudskog roda, i time izazvao revoluciju u široko prihvaćenom stavu o inferiornijoj kulturi Afrikanaca i primitivih naroda uopće. Griaule je ove predaje zabilježio u svojoj knjizi "Blijedi lisac" koja je do danas, i pored istraživanja koja su

uslijedila, ostala glavni izvor znanja o Dogonima.

Što su to francuski antropolozi saznali u Ogotemmelijevoj kolibi, a što je skrenulo pozornost čitave naučne javnosti na ovaj mali narod ?

Griauleu i njegovim suradnicima iznešena je iscrpna kozmogonijska slika svijeta Dogona koja u sebi sadrži iznenađujuću razinu astronomskih znanja, posebno kada se uzme u obzir potpuna odsutnost bilo kakvih mjernih instrumenata. Posjeduju tri vrste kalendara : solarni, lunarni i onaj koji se temelji na gibanju Siriusovog satelita. Brojna istraživanja među Dogonima otkrila su opsežno poznavanje anatomije i fiziologije, te postojanje sustavne farmakopeje.

DOGONSKA KOZMOLOGIJA

Amma, vrhovno biće, postojao je kada još nije bilo svemira, ni prostora, ni vremena... Riječ amma na dogonskom jeziku znači "držati nešto na jednom mjestu, čvrsto stežući".

Amma je, po riječima Dogona, "bilo nešto kao spiralno kretanje unutar jajeta". Pod utjecajem tog spiralnog kretanja nastalo je najmanje zrnce Po. Ono se nalazilo u

središtu, "okretalo se i lučilo čestice materije sa zvučnim i svjetlosnim djelovanjem, ali je sâmo ipak ostajalo nevidljivo i nečujno." Po, koje se najčešće uspoređuje sa zrnom sirka, značajnom ratarskom kulturom Dogona, uzeto je samo simbolično da bi se dao prikaz nastanka materije i samog boga Amma koji se poistovjećuje s najsitnijom česticom materije.

U klici ili zrncu po, Amma je izgradio citav svemir u obliku jala. Zatim je došlo do otvaranja "oka Amme" i naziranja

nejasnih obrisa stvari koje su se počele pretvarati u

tonu. Zadržavajući svoje spiralno kretanje, ovi oblici su prethodili pojavi "spiralnih zvjezdanih svjetova" ili "granica svjetova" - jalu ulo. Izraz "jalu ulo" označava Mliječni Put

u čijem se sustavu nalazi i Zemlja. Postoji sedam takvih "granica svjetova". Uzgred, Dogoni imaju vrlo razvijenu simboliku brojeva, pri čemu broj 7 izražava mnoštvo.

Ova faza označava stvaranje svih spiralnih zvjezdanih svjetova koji ispunjavaju svemir. U ovoj etapi stvaranja "jaje svijeta" još je uvijek bilo zatvoreno. Kako bi svijet pustio "van", Amma se počeo vrtjeti oko svoje osi. Vrteći se i plešući, Amma je stvorio sve spiralne zvjezdane svjetove svemira.

Nakon zvjezdanih svjetova, stvoreno je sve drugo,

a prije svega sjemenje raznih biljaka. Zanimljivo je da zvijezde i sjemenke Dogoni shvaćaju poput "blizanaca", pa tako mnoga nebeska tijela nose nazive biljaka. Potom je

Amma stvorio prvo živo biće - Nommo anagonnoa, koje se opisuje na različite načine, kao polučovjek-poluzmija ili kao riba. Nommo se razmnožio pa su nastala četiri Nommoa. Nommo di, Nommo titijan, O Nommo i Ogo, biće nemirne ćudi. Nestrpljivi Ogo nije mogao sačekati završetak stvaranja kozmosa, već je sagradio "kovčeg" i "pustio se njime u prostor", potom se opet vratio svojim blizancima, da bi se na kraju spustio na Zemlju. Time je unio nered u svijet i poremetio Ammine planove, a Amma je, razljučen Ogovom samovoljom, skupio sve što je stvorio i smjestio u zrnce po. Kako bi se svemir "očistio", bilo je potrebno žrtvovati jednog od Nommoa. Bio je to O Nommo. Njegovim žrtvovanjem i uskrsnućem svijet je poprimio prostorno-vremensko obilježje, a nebeska tijela su se

počela kretati. Zatim je zrnce po iz sebe izlučilo "skrivene" stvari i tako omogučilo rađanje svijeta, baš kao što je to bio slučaj u prvom pokušaju stvaranja svijeta. Dogoni, dakle, govore o dvjema etapama stvaranja svemira : prvo "djelovanjem Amme", a drugo "djelovanjem zrnca po". Dio sadržaja ovog zrnca našao se u kovčegu kojeg je sagradio uskrsli Nommo. Spuštanjem kovčega na Zemlju završeno je stvaranje svijeta, nakon čega se Amma "zavukao", poprimivši svoj prvobitni oblik.

Ono što daje naročiti pečat iznešenim predajama Dogona jest činjenica da su one postale djelatne; njihove kozmologijske ideje prožele su svakodnevni život u svim njegovim porama, one su se štoviše ukorijenile u njihova vjerovanja i postupke.

Odredile su tlocrt sela, izradu hambara koji u sebi nose ideju "kovčega", utjecale su na njihove obrte i

ostavile traga čak i u predmetima za svakodnevnu upotrebu. Njihov život se zasniva na složenoj, ali uređenoj osnovi u kojoj ništa nije slučajno.

TAJNA DRUŠTVA I PREDAJA

Dogoni brižljivo njeguju svoje stare tradicije, a najveća zasluga za to pripada instituciji tajnih društava koja je ustvari svojstvena čitavoj tropskoj Africi. Kod Dogona tu ulogu obavlja Ava - Društvo maski, a svaki član društva ima svoju posebnu masku i aktivno sudjeluje u religioznim obredima, naročito u obredu zvanom Sigi.

Na toj se svečanosti biraju velikodostojnici Društva maski, tzv. olubaru, koji polaze posebnu obuku iz tajnog jezika Sigi so i potom postaju nositelji ezoterijske predaje.

ASTRONOMIJA BEZ TELESKOPA !?

Ono što danas izaziva najviše polemike vezano uz predaje Dogona je njihovo poznavanje astronomije. Precizna znanja o zvijezdi Sirius, Sigi tolo, (u astronomiji poznata kao Sirius A) i njezinim satelitima "Po tolo" ili "Sirius B" i "Emme ja tolo" još uvijek izazivaju nevjericu i preispitivanje izvora tih znanja kod jednog plemena koje je stoljećima živjelo u izolaciji. Prema njihovoj predaji, Sirius i srodne mu zvijezde čine "oslonac temelja svijeta" i predstavljaju "unutrašnji zvjezdani sustav" koji, prema mišljenju Dogona, neposredno sudjeluje u životu i razvoju ljudi na Zemlji. "Vanjski zvjezdani sustav" sastoji se od udaljenih zvijezda "koje manje sudjeluju u ljudskom životu". U "unutrašnji zvjezdani sustav" spada i Mliječni Put sa Zemljom. Osa oko koje se okreće taj "spiralni zvjezdani svijet" prolazi kroz Polarnu zvijezdu - "Oko svijeta" i sazviježde Južnog križa - "Drugo oko svijeta".

Međutim, njihova se astronomska znanja ne ograničavaju samo na Sirius. Oni spominju Jupiterove satelite i Saturnov prsten, mada im vanjski planeti, Neptun, Pluton, Uran i

Merkur, nisu bili poznati. Zanimljivo je da za svaki položaj Venere na nebeskom svodu imaju poseban naziv. Također spominju i njen satelit, što suvremena znanost nije

potvrdila. Poznato im je da se Sunce vrti oko svoje osi, Zemlja "se vrti oko sebe i oko Sunca", dok je Mjesec "suh i mrtav" i okreće se oko Zemlje. Nadalje, čini se da Dogoni ne prestaju iznenađivati. Oni razlikuju prividan položaj zvijezda od njihovog stvarnog položaja u prostoru." Zvijezde na žrtveniku "lebe dala", raspoređene su onako kako su razmještene na nebu, a na žrtveniku "ka donnolo", onako kako ih ljudi vide sa Zemlje."

ZVIJEZDA PO

Ono što uistinu začuduje jest činjenica da Siriusov satelit "Po tolo" zauzima središnje mjesto u mitologiji Dogona i simbol je cjelokupnog stvaranja. To tim više što je satelit

Siriusa vidljiv tek uz pomoć snažnih teleskopa i prvi je put fotografski zabilježen tek 1970. godine. Sam naziv zvijezde nije slučajan, smatra se da je ona nastala od zrnca

po :

"Po se rastvorilo i rasprostrlo svijetom. Ono što je ostalo nakon toga - to je zvijezda Po." Dogonske predaje govore da je nakon pojave ljudi na Zemlji, Siriusov satelit,

zvijezda Po, neočekivano bljesnula, a zatim se počela postupno gasiti, da bi nakon 240 godina postala potpuno nevidljivom. Štoviše, tvrde da je Po tolo mala zvijezda velike gustoće i goleme težine, "ona je najmanja i najteža od svih zvijezda". U potpunosti je izgrađena od metala sagala koji je "sjajniji od željeza i tako težak da ni sva bića na Zemlji, kad bi se udružila, ne bi mogla podići nijedan njegov djelić". Znali su i to da period kruženja Po tolo oko Sigi iznosi 50 godina. Zapanjuje to što sva ova obilježja Siriusova satelita nalaze potvrdu u suvremenoj znanosti. Sirius B ima period rotacije 49,9 godina, a ubraja se u kategoriju bijelih patuljaka. Bijeli patuljci su zvijezde koje se odlikuju izuzetnom gustoćom i težinom, a prema današnjim podacima njegova gustoća iznosi oko 150 kg/cm3, (usporedbe radi, voda ima gustoću od 1g/cm3). Sva ova znanja nalaze se utkana u mitologiju Dogona, a

suvremena ih je znanost otkrila tek sedamdesetih godina ovog stoljeća ! Po tolo predstavlja za Dogone "najvažniju zvijezdu" i "središte zvjezdanog svijeta". Sama riječ potječe od "polo", što znači "početak" i "tolo" od "to" ili dubok. Tako se naziv "Po tolo" tumači kao "duboki početak". U svetištima Dogona Po tolo simbolizira jedna posebna vrsta bijelog kamena. Ova zvijezda nije statično središte zvjezdanog svijeta, već je "središte u gibanju". Po tolo "potpomaže" druge zvijezde i primorava ih da zadrže svoje putanje, a osobito snažno zvijezda Po utječe na Sirius, "koja je jedina zvijezda s nepravilnom putanjom...". Zanimljivo je da je upravo na temelju otkrivenih nepravilnosti u putanji Siriusa

F. V. Bessel 1844. godine, pretpostavio da oko njega kruži satelit, nevidljiv golim okom. Po tolo, kažu nadalje olubaru, izbacuje svoj sadržaj u obliku "beskrajno sitnih" čestica koje se mogu usporediti sa zrncima sirka : "Zvijezda koja je bijela poput zrnca po nastavlja sijati zametke života". Zvijezda Po se može promatrati

samo u izvanrednim uvjetima kao što je njezina eksplozija.

Friedrich Wilhelm Bessel

(1784-1846)

Kada su francuski istraživači pokušali saznati kako se može vidjeti Po tolo, Dogoni su im spominjali neku "špilju" iz koje se navodno može vidjeti. No, nisu im je pokazali, dodavši da tamo ima i drugih "pouzdanih" dokaza...

EMME JA TOLO

Dok Po tolo ima potvrdu u današnjoj znanosti, "Emme ja tolo" još uvijek ostaje velika nepoznanica. Dogoni tvrde da je nešto veća i četiri puta lakša od Po tolo. Zovu je "Malim

suncem žena" - Jau nai dagi, i tvrde da i ona ima svoja dva satelita. Nadalje, kažu da predstavlja "posrednika" između Siriusa B i Siriusa A, i da ustvari "naredbe" Siriusa B

prenosi Siriusu A...

TAJNA IZVORA

Pred naučni svijet si postavlja pitanje koji je izvor svih tih znanja olubara ? Kako su Dogoni stekli znanje o Siriusovom satelitu, njegovoj boji, periodu kruženja i gustoće njegove materije bez astronomskih instrumenata nama je neobjašnjivo. Nesumnjivo je da su Dogoni tokom svoje prošlosti doživjeli različite vanjske utjecaje.

Nije sasvim isključen ni utjecaj staroegipatske kulture. Postoje razne pretpostavke o "pozajmicama" i utjecajima izvana, manje vjerojatna nagađanja o dovitljivoj preradi učenja koja su prenijeli misionari iz Europe, pa sve do susreta "treće vrste". Možda odgovor treba ipak potražiti u dogonskoj mitologiji koja je tako vješto utkala

astronomska znanja u svoju kozmogoniju. Naime, u njihovoj se mitologiji spominje četvrti Nommo, zvani Ogo,

koji je pri stvaranju svijeta zadavao Ammi glavobolje i

upuštao se u izlete u prostor, dok nije završio na Zemlji gdje je dobio ime "Blijedi lisac" - Juruga. Zanimljivo je da postoji više mitova o liscu, a jedan crtež prikazuje kako

se "Lisac spustio sa zvijezde Po". Postoji još jedan crtež koji prikazuje Sunce i Sirius spojene krivuljom koja opet obavija svaku od ove dvije zvijezde.

Osim silaska Lisca, spominje se Nommoin kovčeg u kojem su se na Zemlju spustili preci Dogona. Prema predaji, kovčeg se prizemljio u noći "digavši u velikom kovitlacu oblak prašine." Nebeski prostor od "četiri kuta" pretvorio se u zemaljski otvor "od četiri strane". Iz kovčega je prvi izišao Nommo, a zatim i sva ostala bića. Amma je digao natrag na nebo lanac kojim je pridržavan kovčeg i "zatvorio" nebo. Kao mjesto prizemljenja olubaru spominju jezero Debo, koje se stvara za kišne sezone uz rijeku Niger. Na jednom otočiću tog jezera nalazi se prikaz kovčega među zvijezdama, izveden u kamenu.