Gotovo da nema osobe koja nije doživjela neko paranormalno iskustvo. Telepatija,
telekineza, vidovitost... Radi li se o pukim slucajnostima ? Halucinacijama ? Ili su to
dokazi da nadnaravne pojave uistinu postoje ?
NAUCNA PROUCAVANJA
psihicko istraživanje (Society for Psychical Research), koje ce demaskirati mnoge obmane. Tridesetih godina pažnja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima obdarenim telepatijom i vidovitošcu. Riječ je o sposobnostima za koju je Joseph Rhine skovao termin ESP (ekstraculne percepcije).
Danas su se proučavanja paranormalnih fenomena proširila na slijepe i gluhe koji svoje nedostatke mogu nadoknaditi telepatijom. Za to je zaslužan parapsiholog Charles Honorton, koji je 1974. godine, uveo tehniku "gancfeld" (ganzfeld). Prvi eksperimenti su dali sjajne rezultate, ali nakon pažljivijeg proucavanja otkrivene su, navodno, metodološke greške. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored strogih kontrola. Statistika je predvidala 25 posto točnih odgovora. No, procjenat je, medutim, iznosio 35 % posto. Vjerovatnost da je riječ o slucajnosti bila je jedan prema dvadeset tisuća.
Još od prapovijesti čovjek je vjerovao u postojanje duhova i mogućnost da ih prizove i da s njima komunicira. Možda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskušao sedam prorocišta, tražeći da predvide šta je najuputnije za učiniti - na dati dan. Kažu da je samo prorocište u Delfima polozilo "ispit". Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovicom 19. stoljeca : 31. Marta, 1848. godine u Hydesvillu (New York). Porodicu Fox probudili su čudni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojčice Kate i Margaret. Roditelji su došli do zakljucka da u kući boravi duh, a djevojcice su sa jednim spretnim medijem, krenule na turneju po SAD prizivajuci duhove po narudžbi.
PRISUSTVO FENOMENA
Godine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg, iskušao je osobe koje su se smatrale kreativnim. Točni odgovori umjetnika bili su 47 posto, a kod glazbenika čak - 56 posto. Anthony Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se nada da će se za deset ili dvadeset godina naći efikasni instrumenti za poboljšanje telepatskih sposobnosti svakog čovjeka. Na polju psihokineze (sposobnost premještanja ili uticaja na predmete pomoću misli) koristi se "generator slučajnih događaja", elektronski aparat koji emitira signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema slučajnom slijedu. Osoba treba nastojati da utječe na mašinu tako da rezultatima više ne dominira slučaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. ubjedljivo je potvrdila prisustvo stvarnog fenomena. U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike tocnosti da su iskljucene metodološke greške ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije zadovoljava skeptike. Pokušali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom koriguju, drastično smanjuju procenu uspjeha. Jedan od najspektakularnijih psihokinetickih efekata je, na primjer, prožimanje materije. Godine 1988. Švicarac Silvio Meyer je rekao
da je "snagom misli" spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. Federalna laboratirija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila zadatak da to provjeri, nije otkrila nikakav znak lijepljenja ili neceg slicnog. Mnogim "nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi pranoterapeuti ili bioenergicari, koji sve bolesti lijece rukama, odnosno bioenergijom vlastitog organizma. Ipak, najteže je provjeriti takozvana "vantjelesna putovanja", iskustva u kojima subjekt, znajuci da ne sanja, "vidi" ambijent iz položaja koji je drukciji od položaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i "iskustva pred smrt" : osobe probudene iz kome koje tvrde da su bile odvojene od tijela i da su susrele mrtve rođake.
Nema komentara:
Objavi komentar